Kad je sat otkucao ponoć 1. siječnja 2026., otvorit će se novo poglavlje u povijesti svjetske trgovine. Europski mehanizam za prilagodbu granica ugljika (CBAM) službeno bi stupio na snagu. To više ne bi bila samo klauzula u konferencijskoj sobi u Bruxellesu, već bi postala "zelena faktura", koja bi pratila svaku pošiljku čelika, aluminija, cementa, gnojiva, električne energije i vodika u lukama 27 država članica EU.
Za kineske izvoznike ova bi faktura potencijalno mogla pojesti 10%–15% njihove dobiti ili bi mogla postati "VIP propusnica" za globalni lanac opskrbe s niskim-ugljikom.
Dana 1. siječnja 2026. EU-ov Mehanizam prilagodbe granica ugljika (CBAM) službeno je ušao u fazu pune provedbe. Ova politika, poznata kao "EU tarifa za ugljik", označava provedbu prvog obveznog mehanizma prijenosa troškova ugljika u globalnoj trgovinskoj areni.
Kao temeljni stup klimatskog paketa EU-a "Spremni za 55", CBAM ne samo da preoblikuje pravila ekonomske razmjene između EU-a i njegovih globalnih trgovinskih partnera, već ima i dubok utjecaj na izvozno{1}}orijentirana gospodarstva, a koja predstavlja Kina.
Prvo i najvažnije, važno je pojasniti da CBAM nije tarifa, već "diferencijal ugljika".
Pravna definicija: CBAM potpada pod Uredbu EU 2023/956, "zaštitnu mjeru" zaštićenu WTO-ovim iznimkama zaštite okoliša. Stupa na snagu izravno u 27 država članica bez potrebe za odobrenjem parlamenta.
Ekonomska suština: oporezuje samo "diferencijal ugljika", tj. "cijenu ugljika u EU – cijenu ugljika već je platila zemlja izvoznica". Ako kinesko tržište ugljika na kraju pokrije čelik i podigne cijene, CBAM će se sukladno tome smanjiti, teoretski potencijalno doseći nulu.
Tehnička suština: Zahtijeva od uvoznika da kupe i podmire "CBAM certifikate", jedan certifikat po toni CO₂, s cijenom vezanom uz godišnju prosječnu cijenu EU ETS-a. Prosječna cijena EU ETS-a za 2025. iznosi 90 €/toni, što je više od deset puta više od godišnje prosječne cijene od 60 RMB na kineskom nacionalnom tržištu ugljika, što predstavlja veliku potencijalnu razliku u cijeni.
Za kineske tvrtke duboko ukorijenjene na tržištu EU-a, ovo više nije "prijelazna vježba", već "test na život-ili-smrt" koji se tiče kontrole troškova, usklađenog opstanka i dugoročnog-razvoja.
